KONKURENTNOST 2015 – 2016 Bosna i Hercegovina

Federalni zavod za programiranje razvoja

Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2015 – 20161 objavljen je u vrlo važnom momentu za globalnu ekonomiju. Nakon globalne recesije, svjetsku ekonomiju karakteriše visok nivo nezaposlenosti, slabiji rast produktivnosti, te prigušeni ekonomski rast koji i dalje može biti opterećen raznim neizvjesnostima, kao što su geopolitičke tenzije, cijene energenata i promjena kursa valuta. Ovako nastalo stanje je dobilo naziv „nova normala“, tj. novo normalno stanje. Međutim, nedavni razvojni trendovi su obećavajući. Takozvana četvrta industrijska revolucija i novi načini potrošnje poput „ekonomije dijeljenja“2 mogu dovesti do novog vala inovacija za pokretanje rasta. Takođe, u mnogim zemljama, ekonomske politike su sve više fokusirane na potrebe građana, i ugrađene su u sveukupne društvene ciljeve i strategije razvoja. Od presudnog značaja za jednu ekonomiju je nivo konkurentnosti, bilo da se radi o ekonomiji koja je zarobljena u stanju, „nove normale“ ili o ekonomji koja je iznad toga i ostvaruje značajniji rast. Kreatori politika, privrednici i lideri građanskog društva, moraju raditi zajedno u cilju osiguranja kontinuiranog rasta i ekonomskog razvoja. Jačanje konkurentnosti zahtjeva ne samo dobro funkcionisanje tržišta već i jake institucije sa mogućnošću prilagođavanja, dostupnost talentovanih ljudi, te veliki kapacitet za inovacije. Ovo će postati još važnije u budućnosti, jer će konkurentne ekonomije biti otpornije na rizike i spremnije da se prilagode na promjene okruženja. Više od 35 godina, Izvještaj o globalnoj konkurentnosti (The Global Competitiveness Report) govori o ključnim faktorima i njihovim međusobnim odnosima koji određuju ekonomski rast i nivo napretka neke zemlje u sadašnjosti, ali i u budućnosti. Svrha izvještaja je spoznaja glavnih prednosti i slabosti ekonomije tako da donosioci odluka mogu donijeti usklađene ekonomske ciljeve koji se tiču rješavanja izazova i problema u privredi. Ovogodišnji Izvještaj obuhvata pregled konkurentnosti 140 ekonomija čime se daje sveobuhvatna procjena. Sadrži detaljan profil svake ekonomije i tabele sa podacima globalnog rangiranja sa preko 100 indikatora. Koristeći kvantitativne metode i podatke iz anketnih istraživanja, Izvještaj o konkurentnosti rangira zemlje kombinirajući 114 indikatora grupisanih u 12 stubova konkurentnosti. Među 10 najkonkurentnijih u svijetu ove godine, nalaze se zemlje koje su i prošle godine bile visoko rangirane, no ove godine sa malo drugačijim redoslijedom. Švicarska je zadržala titulu najkonkurentnije svjetske privrede sedmu godinu zaredom, zahvaljujući inovacijama, uspješnom edukativnom sistemu i učinkovitosti. Potom slijedi Singapur i SAD sa nepromijenjenim rezultatom, dok su Njemačka i Holandija ove godine ostvarile mnogo bolje rezultate i zauzele 4. i 5. mjesto. Japan i Hong Kong su zadržale prošlogodišnje 6. i 7. 1 The Global Competitiveness Report 2015-2016, World Economic Forum 2 Ekonomski model u kojem postoji mogućnost posuđivanja ili unjamljivanja resursa od neke druge zemlje. Konkurentnost 2015-2016 Bosna i Hercegovine 4 mjesto, dok je Finska ove godine pala sa 4. na 8. mjesto. Švedska je napredovala za jedno mjesto i sada se nalazi ispred Velike Britanije koja je poslednja na tabeli top 10. Zemlje u regionu imale su blagu promjenu ranga u odnosu na prošlu godinu. Najviše je napredovala Slovenija koja se sa 70. popela na 59. mjesto, Hrvatska i Srbija su zadržale prošlogodišnje pozicije, a Crna gora je sa 67. pala na 70. mjesto. Bosna i Hercegovina prošle godine nije bila na listi Svjetskog ekonomskog foruma zbog nekonzistentnosti i nepouzdanosti podataka. Ove godine BiH je zauzela 111. mjesto sa ocjenom 3,7 (maksimalna ocjena je 7, a minimalna 1).

MJERENJE KONKURENTNOSTI Sedam godina nakon globalne finansijske krize, svjetska ekonomija lagano izlazi iz stanja “nove normale” koju je karakterizirao minimalan ekonomski rast, niži rast produktivnosti i visoka nezaposlenost. Iako su ukupni izgledi za ekonomski rast i dalje pozitivni, očekivana stopa rasta je ispod nivoa u prethodnim desetljećima u većini razvijenih ekonomija, te u mnogim zemljama u razvoju. Izgledi za rast mogu biti narušeni raznim neizvjesnostima kao što su usporavanje rasta tržišta u razvoju, geopolitičke tenzije i konflikti, i širom svijeta novonastala humanitarna kriza. U isto vrijeme pozitivni primjeri razvoja, kao što je brzina širenja informacija i komunikacijskih tehnologija dovode do novih poslovnih modela i industrijske revolucije što daje nadu u budućnost novog vala inovacija koji može dovesti do dugoročnog rasta. Konkretno, Sjedinjene Američke Države se oporavljaju zahvaljujući normalizaciji monetarne politike i jačanju američkog dolara. Stopa nezaposlenosti je na najnižem nivou od 2008. godine. U Evropi je nešto sporiji rast izbalansiran nižim cijenama energenata i slabljenjem eura iako i dalje postoje sumnje u budućnost Eurozone nakon spašavanja Grčke. Umjesto da se prilagode stanju “nove normale”, zemlje moraju pojačati napore kako bi ubrzale svoj privredni rast. Pored manje akumulacije kapitala što dovodi do smanjenja investicija, produktivnost u posljednjoj deceniji stagnira ili opada, što se negativno odražava na trenutnu ekonomsku situaciju. Istraživanja ukazuju da su razlike u produktivnosti (konkurentnosti) glavne odrednice nivoa prosperiteta zemalja. Stoga, povećanje produktivnosti treba biti glavna tačka na dnevnom redu vlada i međunarodnih organizacija. Svjetski Ekonomski Forum (WEF) smatra da je Indeks konkurentnosti posebno važan donosiocima odluka kako bi identificirali prioritetna područja za reforme. Treba dodati i to da je ekonomska kriza dovela do razmišljanja da se na rast i produktivnost sve više gleda kao na manje bitan krajnji cilj, a više kao doprinos višem cilju koji je usmjeren na podizanje životnog standarda. Razvijene zemlje i zemlje u razvoju sve više razmatraju pojam inkluzivnog rasta3 zbog čega se sve više debatuje o odnosu između konkurentnosti i socijalne uključenosti. One se suočavaju sa problemom širenja nejednakosti što je postalo posebno aktuelno nakon krize, što znači da socijalna uključenost i GDP/PC (BDP po glavi stanovnika) treba da budu usko povezani. Stoga i postoje mnoge rasprave o tome da li će rast osigurati temelje za poboljšanje životnog standarda svih stanovnika ili samo nekih. Ipak, postoji jako malo praktičnih objašnjenja i uputstava kako zemlje mogu osigurati i rast i jednakost. Kako bi popunio ovu prazninu WEF je nedavno objavio Izvještaj o razvoju i inkluzivnom rastu čiji je cilj identificirati strukturalnost zemlje i institucionalne karakteristike koje utiču na to u kojoj mjeri se rast dalje pretvara u temelje napretka životnog standarda.

METODOLOGIJA Od 2005. godine, Svjetski Ekonomski Forum (WEF) svoju analizu konkurentnosti bazira na Globalnom Indeksu konkurentnosti (GCI), sveobuhvatnom okviru koji mjeri mikroekonomske i makroekonomske temelje nacionalne konkurentnosti koji se sastoji od 114 indikatora grupisanih u 12 stubova: 1) Institucije 2) Infrastruktura 3) Makroekonomsko okruženje 4) Zdravstvo i osnovno obrazovanje 5) Visoko obrazovanje i stručna obuka 6) Efikasnost tržišta roba 7) Efikasnost tržišta rada 8) Razvoj finansijskog tržišta 9) Tehnološka spremnost 10) Veličina tržišta 11) Poslovna sofisticiranost 12) Inovacije Svi stubovi su grupisani u tri grupe u skladu sa glavnim fazama razvoja: faza faktora (stubovi 1.- 4.), faza efikasnosti (stubovi 5.- 10.) i faza inovacija (stubovi 11. i 12.). Indeks konkurentnosti uključuje podatke iz međunarodno priznatih institucija, posebno međunarodnog monetarnog fonda (IMF), Svjetske banke, Ujedinjenih Nacija, raznih organizacija za nauku i kulturu, Svjetske zdravstvene organizacije i godišnjih anketnih izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma koji o svakoj obuhvaćenoj zemlji pružaju podatke o kvalitativnim procjenama. Prema preciznoj metodologiji uzračuna, koja je jednaka u cijelom svijetu, mjeri se prosječna ocjena koja obuhvata indikatore iz 12 stubova konkurentnosti. Za izračun nekih indikatora uzimaju se relevantne makroekonomske statistike. Kod drugih indikatora u pitanju je anketiranje poslodavaca koji daju ocjenu od 1 do 7. Tako su, na primjer, u području makroekonomskog okruženja, dostupni egzaktni makroekonomski podaci (deficit, javni dug, nacionalna štednja, inflacija i dr.), dok poslodavci ocjenjuju kvalitetu obrazovnog sistema, nivo zaštite vlasničkih prava ili saradnju univerziteta i poslovne zajednice u istraživanju i razvoju inovacija. Ovogodišnji izvještaj o globaloj konkurentnosti obuhvata 140 zemalja. Zbog nedostupnosti podataka, nisu uključene Angola, Barbados, Burkina Faso, Libija, Portoriko, Surinam, Istočni Timor i Jemen. Benin, Bosna i Hercegovina, Ekvador i Liberija koji nisu bili ocjenjeni u prošlogodišnjem izvještaju, ove godine su ponovo uvršteni i Indeks konkurentnosti. U nastavku je objašnjen svaki stub posebno, kao i detaljna struktura Indeksa sa svim indikatorima koji objašnjavaju kako se izračunava indeks konkurentnosti. Konkurentnost se definira kao skup institucija, politika i faktora koji određuju nivo produktivnosti jedne zemlje. Nivo produktivnosti, predstavlja nivo napretka koji neka ekonomija može doseći. Nivo produktivnosti, također određuje stope povrata investicija koje i jesu temeljni pokretači ekonomskog razvoja. Konkurentnija ekonomija je ona koja će brže rasti i razvijati se u budućnosti.

Dugoročni razvoj – postavljanje temelja izmjenjenog Indeksa konkurentnosti Svjetski ekonomski forum mjeri pokretače konkurentnosti ekonomija posljednje tri decenije. Od svog osnivanja 1979. godine Indeks se mijenjao i nadopunjavao kontinuirano u skladu sa promjenama potreba zemalja kao i razvojem karakteristika konkurentnosti. Od 2005. godine glavni alat za mjerenje konkurentnosti je Indeks konkurentnosti (Global Competitiveness Index – GCI). Indeks predstavlja najnovija razmišljanja ekonomista o nacionalnoj konkurentnosti iako se u posljednjih 10 godina znatno promijenio i razvio zahvaljujući naučnim dostignućima koji su doveli do uvođenja novih elemenata za koje se smatra da utiču na konkurentnost. Kao primjer može se navesti posljednja globalna finansijska kriza koja je otkrila nove kanale kroz koje može biti pogoršana konkurentnost neke zemlje. Osim toga, brzina i način tehnoloških promjena uticali su na ekonomska razmišljanja o inovacijskim procesima. Također, uloga novih tehnologija u načinu struktuiranja proizvodnje se promijenila, kao i novi model potrošnje, kao što je pojava „ekonomije dijeljenja“. Uspostavljeni su i novi indikatori koji daju dodatni doprinos ocjeni konkurentnosti nacionalnih ekonomija. Kako bi se obuhvatile sve pomenute promjene Indeks se morao ažurirati u skladu sa poboljšanim načinima mjerenja. Na taj način Indeks omogućava kreatorima politika, kompanijama i civilnom društvu bolju procjenu stanja zemlje i njenih ekonomskih performansi. Konceptualna definicija kontkurentnosti i dalje ostaje nepromijenjena. Konkurentnost se definira kao set institucija, politika i faktora koji utiču na nivo produktivnosti jedne zemlje. Fokus je stavljen na produktivnost iz razloga što modeli rasta pokazuju da se u dugoročnom periodu, produktivnost pokazuje kao najosnovniji faktor koji objašnjava razinu prosperiteta zemlje, ali i njenog stanovništva. Još od radova Adama Smitha (1776), ekonomisti su identificirali desetine teoretskih i empirijski mogućih faktora, unutar i izvan kompanija, koji utiču na nivo i stope rasta produktivnosti i prospertieta zemalja. Oni se kreću u razmjerama od institucionalnog okvira o kojem je govorio Smith, koji omogućavaju podjelu rada i razmjenu, do najnovijih studija koje govore o povezanosti ovih faktora i izvorima poslovnih inovacija. Oni uključuju faktore kao što su makroekonomska stabilnost, korupcija (ili njeno odsustvo), sigurnost obrazovanja (osnovno i napredno), zdravlje radne snage, regulatorni propisi, razvoj finansija, efikasno korištenje talenata, pravo na poticaje kompanija za ulaganje u istraživanje i razvoj, veličina tržišta, učešće žena u radnoj snazi, te korištenje moderne tehnologije u proizvodnji i tehnike distribucije. Svaki pomenuti faktor temelji se na čvrstoj teorijskoj podlozi i podržan je empirijskim dokazima jer je razvojni proces kompleksan, tako da se ne može identificirati samo jedan univerzalni faktor koji je važniji od ostalih. Svi pomenuti faktori mogu biti u isto vrijeme i na istom mjestu po važnosti. Znanstvena istraživanja koja su provedena 50-ih godina usvojila su nekoliko od ovih teorija u matematičkom smislu. Došlo se do empirijskih dokaza da akumulacija kapitala nije dovoljna da objasni razlike u prosperitetu među zemljama, a da je ukupni faktor produktivnosti (Total Factor Productivity) glavni dugoročni izvor rasta, životnog standarda i prosperiteta. Termin produktivnost u širokoj upotrebi poznat je po skraćenici TFP.

Kako bi što bolje objasnio kompleksnost procesa ekonomskog razvoja, Indeks konkurentnosti obuhvata širok niz determinanti produktivnosti zemlje na mikro i makro nivou. Većina tih pokretača produktivnosti povezana je jedna sa drugim, tako da je svaki precizan način mjerenja konkurentnosti još veći izazov. 12 stubova konkurentnosti analizirani su na osnovu trenutnog stanja znanstvenih istraživanja i dopuštaju diskusiju za doradu i dodavanje novih bitnih faktora. U momentu publiciranja ovog izvještaja, najnovije ažuriranje metodologije izračuna indeksa je još uvijek u toku, tako da je predstavljeno trenutno razmišljanje o faktorima koji pokreću konkurentnost. Unatoč mnogim poboljšanjima u načinu izračuna, u nekim područjima još uvijek nedostaje pouzdanih podataka koji ulaze u izračun indeksa konkurentnosti, tako da elementi koji su navedeni u svakom poglavlju ne moraju nužno biti implementirani u finalnoj ocjeni Indeksa.

BIH I ZEMLJE OKRUŽENJA – KONKURENTNOST 2015 – 2016 Od 7 zemlja u okruženju, Bosna i Hercegovina je pozicionirana na posljednjem mjestu. Najbolje rezultate ostvarila je Slovenija, koja se sa prošlogodišnjeg 70. mjesta popela na 59. Može se reći da su Makedonija (za 3 mjesta) i Albanija (za 4 mjesta), ostvarile napredak u odnosu na prošlu godinu, Hrvatska i Srbija su zadržale prošlogodišnje pozicije, dok je Crna Gora zabilježila lošiju poziciju u odnosu na prethodnu godinu. Što se tiče zemalja bivše Jugoslavije i okruženja, jedino su Albanija, Srbija i BiH izvan top 80 zemalja. Rang BiH i zemalja okruženja prema ukupnom broju rangiranih zemalja Ukupan broj zemalja Albanija BiH Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija

Tri faktora koja su najviše pogodili regionalnu privredu u 2015. godini su nezapamćene poplave (smanjeni poljoprivredni prinosi), smanjene investicije i nedovoljna iskorištenost kapaciteta industrije. Recesija u Rusiji, promjene monetarne politike Evropske Centralne Banke i povećanje troškova hipoteka negativno su uticali na privredni rast EU i regije. No, unatoč poteškoćama, predviđa se da će ekonomski rast regije u narednom periodu ostati stabilan.

Federalni zavod za programiranje razvoja

Pogledajte i...